Procenjuje se da tokom jedne godine u prirodi završi skoro 300 hiljada tona uginulih životinjskih ostataka, a širom Srbije svakodnevno se pronalaze nelegalna „mrcilišta“. Iako Zakon o veterinarstvu nalaže da ova vrsta otpada mora da se skladišti i prerađuje na odgovarajući način, zbog nesavesnig građana u sve većoj smo opasnosti širenja od potencijalne zaraze.
Uginuli psi pored puta, pregažene mačke, ostavljeni leševi konja u blizini puteva, ali i svinje i ovce na njivama – prizor je na takozvanim „mrcilištima“ koja sem toga što ugrožavaju životnu sredinu, predstavljaju potenciju zarazu za sve nas. Sa meštanima u seoskim domaćinstvima proveravali smo šta rade u slučajevima kada narodski rečeno komšiji crkne krava ili neka druga domaža životinja.
Lokalne samouprave su dužne prema Zakonu o veterinsrstvu da na svojoj teritoriji organizuju zoohigijensku službu koja u staropazovačkoj opštini funkcioniše pri JKP „Čistoća“.
Od 300 hiljada tona životinjskog otada koji tokom godine završi u prirodi svega 20 posto se preradi. Treba napomenuti i to da u Sremu posluje prvo postrojenje za neškodljivo uklanjanje otpada životinjskog porekla koja godišnje preradi 150 hiljada tona životinjskog otada prikupljenog od mesne industrije.
Život 11.02.2020.
Stara Pazova
Za odnošenje životinjskog otpada nadležno staropazovačko JKP "Čistoća"